Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva, jer je Srce postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi.
Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, a u 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. godine.
No, tek je 1765. godine papa Klement XIII. dopustio slaviti blagdan Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Ubrzo su blagdan prihvatile redovnice Reda Pohođenja kojem je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.
Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. godine posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe.
Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi se u petak nakon blagdana Tijelova.
Još je jedna zanimljivost da je 1900. godine za blagdana Srca Isusova čak 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka posvetilo Srcu Isusovu.
Tekst posvete glasi: "Mladež roda hrvatskoga, tog predziđa kršćanstva, u svetoj ovoj godini, na svršetku staroga i na osvitu novoga vijeka, Svetosti Tvojoj, Kristovu na zemlji Namjesniku nepogrešivomu, prostrta ponizno pred Tvojim nogama, svečano obećaje, da će se pod barjakom presvetog Srca Isusova hrabro i neustrašivo boriti za vjeru i za dom. U znak ove žrtve srca našega, evo Ti, Sveti Oče, zlatno srce predragoga Spasitelja našega, puno svakovrsnih duhovnih djela, koje na Tvoju nakanu i prema velikome srcu Svetosti Tvoje žrtvovasmo Presvetom Srcu Isusovu. I potpisi ruku naših neka podaju vječnoj spomeni sve što obećasmo i učinismo. A da to izvesti uzmognemo, smjerno molimo očinski Tvoj blagoslov, zalog milosti nebeske za sebe, za svoje roditelje i odgojitelje, te za sav narod hrvatski. U Zagrebu, glavnom gradu Hrvata, na blagdan Presvetoga Srca Isusova 1900."
Za tu prigodu posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bila je napisana i uglazbljena posebna pjesma „Do nebesa nek se ori“. Riječi pjesme napisao je Petar Perica, 19-godišnji gimnazijalac iz Sjemeništa u Travniku, dok je glazbu skladao mladi isusovac Milan Smolka, koji je tada vršio službu magistra u travničkom Sjemeništu. Petar Perica je nakon gimnazije stupio u isusovački red i postao velikim apostolom mladeži u Dalmaciji, no završio je mučeničkom smrću: partizani su ga strijeljali zajedno s drugim istaknutim dubrovačkim svećenicima i uglednim katolicima 1944. godine.
Preuzeto sa laudato.netcom.hr
Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, a u 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. godine.
No, tek je 1765. godine papa Klement XIII. dopustio slaviti blagdan Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Ubrzo su blagdan prihvatile redovnice Reda Pohođenja kojem je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.
Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. godine posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe.
Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi se u petak nakon blagdana Tijelova.
Još je jedna zanimljivost da je 1900. godine za blagdana Srca Isusova čak 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka posvetilo Srcu Isusovu.
Tekst posvete glasi: "Mladež roda hrvatskoga, tog predziđa kršćanstva, u svetoj ovoj godini, na svršetku staroga i na osvitu novoga vijeka, Svetosti Tvojoj, Kristovu na zemlji Namjesniku nepogrešivomu, prostrta ponizno pred Tvojim nogama, svečano obećaje, da će se pod barjakom presvetog Srca Isusova hrabro i neustrašivo boriti za vjeru i za dom. U znak ove žrtve srca našega, evo Ti, Sveti Oče, zlatno srce predragoga Spasitelja našega, puno svakovrsnih duhovnih djela, koje na Tvoju nakanu i prema velikome srcu Svetosti Tvoje žrtvovasmo Presvetom Srcu Isusovu. I potpisi ruku naših neka podaju vječnoj spomeni sve što obećasmo i učinismo. A da to izvesti uzmognemo, smjerno molimo očinski Tvoj blagoslov, zalog milosti nebeske za sebe, za svoje roditelje i odgojitelje, te za sav narod hrvatski. U Zagrebu, glavnom gradu Hrvata, na blagdan Presvetoga Srca Isusova 1900."
Za tu prigodu posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bila je napisana i uglazbljena posebna pjesma „Do nebesa nek se ori“. Riječi pjesme napisao je Petar Perica, 19-godišnji gimnazijalac iz Sjemeništa u Travniku, dok je glazbu skladao mladi isusovac Milan Smolka, koji je tada vršio službu magistra u travničkom Sjemeništu. Petar Perica je nakon gimnazije stupio u isusovački red i postao velikim apostolom mladeži u Dalmaciji, no završio je mučeničkom smrću: partizani su ga strijeljali zajedno s drugim istaknutim dubrovačkim svećenicima i uglednim katolicima 1944. godine.
Preuzeto sa laudato.netcom.hr